Marko Ivanuša
Ovo jemoja priča!
Najbolje bi bilo da krenem od početka i da Vas upoznam sa svojim svijetom. Svijetom koji je krenuo nedaleko Varaždina prije nekoliko godina. Kontrast onoga s čim sam živio svih godina do protekle tri i pol godine. Ne aktivan život ispunjen alkoholom, lošom prehranom i krivim odlukama. Energijom koja je graničila totalnim gašenjem koja se preslikavala na podjednaku aktivnost. Jednostavno.. ništa nije bilo jednostavno i prema današnjoj perspektivi, sve je bilo krivo.
Došlo je vrijeme da si postavim pitanje. Želim li biti rob starih navika koje mi čine sve osim ispunjenosti ? Želim li živjeti iz dana u dan bez plana, bez ambicija i želje ? Živjeti bez dobrih odnosa sa svojim najmilijima? Iskreno, to sam saznao slijedeće jutro.
Slika lijevo – Vjerovali ili ne, samo kratak period loših odluka može donjeti do ovakvog izgleda.
Naizgled savršeno, tradicionalno uhodano.. Onako rutinski. Do trenutka kad nisam pogledao u ogledalo. Prizor koji mi je promijenio život. Ne znam kako bih opisao osjećaj koji se u meni tog trenutka počeo javljati. Nelagodu i ne definirano stanje. Stanje u koje se više nikad nisam htio dovesti. Ne moram vam govorit da mi se nije sviđalo ono što sam vidio.
Iste sekunde probudio se u meni u poziv. Počeo sam se preispitivati.. kako, zašto, zbog čega i da li ? Da.. I to sve ispočetka. Od temelja.
Slika desno – 1 godina nakon pametnijih odluka
Da je situacija u tom momentu bila idealna, nije. Vozio sam kombi po Europi i nisam imao puno mogućnosti, ali odluku sam već napravio. Bilo je potrebno samo rješenje.
A kad čovjek stvarno nešto istinski želi, rješenja počinju dolazit sama od sebe. Nije da ih odmah primijeti..ali ona su tu.
Rješenja su se vrtjela oko mene, ali ih naprosto nisam odmah prepoznao. Sve do momenta kad nisam preko socijalnih mreža upoznao jednu osobu koja mi je svojim primjerom pokazala da je promjena moguća i za mene. Već tog momenta stvari su krenule na bolje. Kao da se pojavila neka svjetla točka na kraju tunela. Put kojim sam krenuo bio je sasvim suprotnost od puta kojeg sam živio do tog jutra. Odmah su jutra počela biti ljepša, vedrija, bez izgovora odnosno imala su svrhu. Odjednom sam imao jasan cilj, viziju što želim postiči. Nisam znao kamo će me sve to odvesti, ali sam se prepustio i vjerovao u najbolje. Naravno bilo je ljepih dana i onih malo manje lijepih, ali kad imamo jasne ciljeve možemo postići sve što želimo.
Sada iz današnje perspektive mogu reći da su to bile definitivno najbolje odluke koje sam mogao donjeti u tom momentu.
Promjenom prehrane, promjenom navika danas živim kvalitetnije, zdraviji i ispunjeniji život. Život sa svrhom jer znam da ima još masa ljudi oko mene pa i u Svijetu koji traže načine kako promjenit trenutnu situaciju. Zahvalan sam sebi što sam tog naizgled normalnog jutra donio tako važnu odluku, što sam prihvatio savjete tada nepoznate osobe jer da nisam ne bih sada živio život kakav živim. Naravno na putu promjene izgubiš neke osobe, to je sasvim normalno,ali pronađeš sebe bas onakvoga kakav želiš biti te pronađeš nove osobe koje te ispunjavaju i prihvate baš takvog kakav jesi sad i trenutno. Mislim da je to vrijednije od bilo čega. Za kraj želim samo napisat dvije stvari. Bol discipline ili bol kajanja? Ja sam probao oboje i mogu reči da mi je bol discipline definitivno draža jer ako se svakog dana malo discipliniraš uvijek ćeš na kraju dana kad ostaneš sam sa sobom i svojim razmišljanjem imati neko zadovoljstvo, a ako ćeš svakog dana ići lakšim putem, raditi stvari koje su u tvojoj zoni komfora, jesti nutritivno siromašnu hranu, uvažavati mišljenja drugih, a svoja ostavljat sa strane uvijek ćeš na kraju dana imati bol kajanja.
ZADOVOLJSTVO ILI KAJANJE?Na svakome je od nas da odluči za sebe.
Vjerujem i znam da te moja priča inspirira jer to može biti i tvoja priča. Samo treba povjerovati da je moguće za tebe i napraviti prvi korak!